Što to znači raditi na sebi?

Što to znači raditi na sebi?

Pozdrav dragi moji 🙂

U zadnje vrijeme sam objavljivao dosta finih, zdravih i jednostavnih recepata, pa mislim da je sada vrijeme za malo osobnog razvoja, što kažete?

Ako pratite moj rad neko vrijeme, onda sigurno znate koliko “tupim” o “buđenju svijesti”, radu na sebi te osobnom razvitku. A svi vi koji me duže vrijeme pratite, mogli ste vidjeti kroz koje sam sve faze razvitka prolazio, te koliko sada drugačije razmišljam u odnosu na prije samo pet, a da ne govorim i više godina.

Fascinantno je meni osobno, kada usporedim svoj način razmišljanja prije i sada. Puno sam razmišljao što je dovelo do svih tih promjena i u kojem točno trenutku, ali danas znam da je sve išlo, još uvijek ide i uvijek će ići po nekom “planu”.

Uvijek znam reći; ako čovjek razmišlja isto i ima isto viđenje sebe i svijeta oko sebe kao i prije 10 godina, onda je izgubio tih 10 godina života. Vjerujem da se mi ljudi neprestano “razvijamo”, učimo i “rastemo”, te da je osobni razvoj proces koji ne staje do kraja života. Naravno, ukoliko netko želi ući u taj proces, te prvenstveno za njega osjeti potrebu.

Jer, ono što je meni bilo jako teško za prihvatiti je činjenica da nažalost, nije svima suđeno da se “probude”.

U mom primjeru, meni je cijeli taj proces došao nekako prirodno, bez ikakvog forsiranja – u vrijeme kad je trebao i na način koji je trebao. Nisam počeo “raditi na sebi” jer je to “in”, jer mislim da će me to učiniti boljim od ostalih ili zbog bilo čega drugog, već jednostavno zato jer sam osjetio potrebu, jer mi je nešto iznutra govorilo da se nešto treba promijeniti.

I još uvijek tu potrebu osjećam, jer kao što sam rekao, mislim da je “rad na sebi” proces koji nema kraja.

Ali što to u biti znači “raditi na sebi”? Mislim da je to pitanje koje muči mnoge, i svatko ima neku svoju definiciju. I to je u redu, možete to definirati kako god želite, bitno je samo da se pokrenete.

Taj “unutarnji glas” o kojem pričam, osjete mnogi, ali nažalost, na krivi način interpretiraju. Jer isto kao i kada tijelo ne funkcionira kako treba, na razne načine javlja da nešto “iznutra” nije u redu, ali ljudi nažalost to maskiraju lijekovima, suplementima ili kozmetikom, umjesto da se pozabave pravim uzrokom problema.

Tako je i slučaj sa ovim unutarnjim glasom koji sugerira da je vrijeme da nešto promijenite. Nažalost, danas je distrakcija više nego ikada i čovjeku je jako teško ostati fokusiran na bitno i svoj cilj.

Siguran sam da ste čuli za popularan izraz; “kriza srednjih godina”. E pa to je odličan primjer odlaska u potpuno “krivom smjeru”.

Npr; osjećam se “čudno”, nešto moram promijeniti. Hm, možda bi trebao/trebala kupiti novi auto, neki kabriolet ili još bolje sportski motor? Možda bi trebao/trebala promijeniti partnera/partnericu? Razvesti se? Otići na neko daleko putovanje? Učiniti nešto ludo i opasno? Otići na plastičnu operaciju ili ubrizgati si malo botoxa? Možda ukrasiti tijelo nekom posebnom tetovažom? Početi se baviti nekim ekstremnim sportom?

Primjera je brdo, ali svi imaju isti cilj; bijeg od pravog problema, a to je uvijek unutarnje nezadovoljstvo i neispunjenost, bez obzira na materijalno stanje, koje često puta uopće nije problem.

Početak svega i najbitnija stavka “rada na sebi” je iskrenost prema samom sebi. To je najoslobađajuća stavka, ali istovremeno i najteža. Jer najteže je biti iskren prema samom sebi, ali mislim zaista brutalno iskren.

A pogotovo je bolno kada je netko drugi iskren prema vama, onda se većina ljudi uvrijedi, što je pogotovo slučaj ako znaju da je to što im netko drugi kaže istina.

Ima dobra izreka: “svi vole kad si iskren, osim kad si iskren prema njima. Onda si seronja…”. I to je vrlo, vrlo istinito, što sam se i ja osobno puno puta uvjerio kada bi u svojim tekstovima imao malo “direktniji” pristup za “buđenje svijesti” i micanje iz komfor zone.

“Buđenje” je predivno kada otvorite oči do kraja, ali proces od zatvorenih očiju do tamo uglavnom nije ugodan. I zahtjeva izlazak iz zone komfora, a to ljudi baš ne vole. I zato mnogi ne ustraju dovoljno dugo da bi napravili neke ozbiljnije promjene.

Većina misli da je “rad na sebi” samo čitanje popularnih knjiga o duhovnosti i osobnom razvoju, prakticiranje joge, promjena prehrane…itd.

Je, sve te stavke imaju svoje mjesto, ali ono najbitnije kod rada na sebi je kao što sam rekao; brutalna iskrenost prema sebi. Jer tek kada si iskreno postavite pitanja tipa;

  • jesam li sretan/sretna?
  • jesam li u vezi koja me ispunjava i usrećuje?
  • radim li posao koji volim?
  • zašto radim ovo što radim?
  • jesam li zadovoljan/zadovoljna svojim izgledom?
  • živim li život koji sam oduvijek zamišljao/zamišljala?

Tek kada najiskrenije odgovorite na sva ta pitanja, onda možete krenuti sa putovanjem bez konačne destinacije, koje se zove “rad na sebi i svom umu”. Proces nije brz niti lak, ali osjećaj koji ćete doživjeti kada se u potpunosti “otvorite” je neopisiv.

Kao da vam je netko skinuo veliki teret sa leđa, početi ćete u potpunosti drugačije doživljavati sebe, svoju okolinu te svijet u kojem živite.

Naravno, nekima će u tom procesu trebati “stručna pomoć” i to je sasvim ok, samo treba paziti jer danas zaista ima puno onih koji iskorištavaju takve ljude kojima je potrebno vodstvo i smjer. Pogotovo sa popularnošću društvenih mreža, gdje se svaki dan pojavi neki novi “coach” sa završenom “instant” edukacijom.

Ali puno se može postići sa istraživanjem(dobra strana interneta), gledanjem videa na Youtube-u te čitanjem knjiga za osobni razvoj i samopomoć, kojih je danas zaista popriličan broj na tržištu. Znam da će biti pitanja za preporuke, pa evo neki autori koji su po meni najutjecajniji;

Eckhart Tolle, Osho, Alan Watts, Michael Brown, Michael Newton, Neale Donald Walsch, Wayne Dyer, Louise Hay, Bruce Lipton, Gregg Braden, Joe Dispenza…, te ukoliko možete naći knjige ili pdf-ove od bilo kojeg od ovih autora, nećete pogriješiti.

Nekome će se svidjeti pristup i razmišljanje jednog autora, a nekome drugog, i to je sasvim u redu. Kao što uvijek kažem, otvoren um je najbitniji. Pročitajte, naučite, ali uvijek imajte svoje mišljenje o svemu.

I iako to zvuči jednostavno, to je u biti vrlo teško jer mi zapravo nemamo svoje mišljenje, koliko god to čudno zvučalo, već su to mišljenja naših roditelja, naše religije, društva, prijatelja te autora knjiga kojih smo pročitali.

Ali o tome ću u nekom drugom blogu… 🙂

U jednom od sljedećih blogova ću pisati o top 5 saznanja koja su meni osobno promijenila život, pa vjerujem da će vam taj tekst biti vrlo zanimljiv…

Vaš Dalibor 🙂