Erik Miletić – Autizam 2.dio

Autizam – prvo razumjeti, pa onda pomoći

REI model objašnjava naš um kao spoj tri autonomna razuma – Racio, Emocio i Instinkt. Svaki razum razmišlja na svoj tipičan način te ima određene funkcionalnosti u organizmu. Kako se razumi razvijaju tako se i međusobno nadmeću s ciljem dominacije u procesu razmišljanja i odlučivanja.

Tokom svog razvoja usvajaju i svoje funkcionalnosti koje su obično specifične, a ponekad se međusobno prekrivaju, stoga jedan razum može u skladu svog razmišljanja preuzeti funkcije drugog. Ukoliko kroz razdoblje odrastanja razumi ne razviju svoje funkcionalnosti, tada govorimo o različitim razvojnim poremećajima mozga, a takav je slučaj i autizam.

Ukoliko autizam pogledamo kroz prizmu REI modela, možemo primijetiti manju razvijenost razuma Instinkta, odnosno osjećaja empatije, te Racija  i njegovih primarnih funkcija, kao što su govor, svjesnost o sebi i o granicama svog tijela te apstraktno i linearno razmišljanje. Sve je to kod autizma još popraćeno s izraženim karakteristikama trećeg razuma, Emocija, kao što su pretjerana ili nikakva osjetilnost, odnosno nepostojanje pažnje ili opsjednutost.

Sve to ukazuje na pretjeranu dominaciju Emocija koji ne dozvoljava normalan razvoj druga dva razuma, odnosno pokušava kroz svoj način razmišljanja nadomjestiti te nedostatke. U određenoj mjeri možemo karakteristike dominantnog Emocio primijetiti i kod drugih, naoko, nepovezanih poteškoća kao što su ADHD, ADD i disleksija. Kako je Emocio češće dominantan razum kod muškaraca tako i ne iznenađuje da su sve navedene poteškoće češće kod muškog spola.

Kako pomoći djeci s autizmom?

Iako je svaki slučaj autizma jedinstven, asocijativno/paralelno razmišljanje kroz slike ili pokret je uvijek Emocijev način razmišljanja, kao i to da ga motivira takmičarski duh te želja za igrom, istraživanjem i usavršavanjem, ali isključivo na području koje njega zanima.

U tim trenucima Emocio pokazuje potpunu preuzetost, odnosno stanje kojeg poznati psiholog Mihaly Csikszentmihalyi naziva ‘flow’. Iako su kod autista ti interesi često vrlo usko usmjereni, najbolje je upravo njih iskoristiti kako bi se u tim područjima interesa razvile i vještine koje su nedovoljno razvijene.

Svaki dominantan razum, a pogotovo Emocio nastoji svoju dominaciju i održati, a jedan od mehanizama održavanja dominacije je da se koči daljnji razvoj druga dva razuma, stoga će svaki pokušaj da se razviju vještine podređenih razuma naletjeti na veliki otpor Emocija i time učiniti sasvim suprotan učinak, što se onda manifestira kao deficit pažnje ili bijes.

Da to toga ne bi došlo nužan je kreativan i individualan pristup u kojem će Emocio kroz svoj način razmišljanja ili uspjeti nadoknaditi nedostatke, ili, još bolje, dozvoliti podređenim razumima njihov razvoj. Ključno je stoga dovesti Emocio do spoznaje kako razvoj Racija i instinkta neće poremetiti njegovu dominaciju, već unaprijediti djelovanje uma i tijela kao cjeline. Pošto Emocio ne razmišlja verbalno, već u slikama, njegovo razumijevanje govora je vrlo ograničeno, stoga treba pronaći načine da to sve on shvati kroz praksu.

Da je navedeno ipak moguće pokazala je i majka autističnog Jakea, Kristine Barnett, koja u svojoj knjizi „The Spark“ detaljno opisuje kako je kroz svoje kreativne pristupe, pretežno kroz igru, ali prije svega poštujući prvotne interese djeteta pomogla svom sinu da već s jedanaest godina upiše doktorat iz kvante fizike iako su joj doktori rekli kako Jake neće moći ni govoriti.

Međutim, ono što je ovom kontekstu još važnije, Kristine je kroz svoju praksu pomogla i drugoj autističnoj djeci i to upravo poštujući njihove prvotne interese kroz koje je razvila i druge vještine koje su nužne da se ostvari samostalnost.

Što kod Emocija nikako i nikada ne djeluje?

Iz navedenog vidimo da je Racijev pristup, sjedenje uz pasivno slušanje predavanja, nema učinka kod Emocija te kod njega izaziva dosadu, a svako nametanjem reda, discipline i pravila (opet Racijev pristup) će samo izazvati daljnji otpor te nezainteresiranost koje će se ubrzo pretvoriti u frustriranost, povlačenje u sebe ili bijes.

Ljudi s dominantnim Racijem koji nisu upoznati s načinom razmišljanja Emocija sve to ne mogu razumjeti, pa sudeći po sebi i isključivo po svom načinu razmišljanja opravdavaju svoje jednoumlje te takvo ponašanje klasificiraju kao poremećaj ADD ili ADHD.

Zabluda o (Emocijevom) deficitu pažnje

Tako djeca s dominantnim Emocijem sve češće bivaju, u društvu koje poštuje samo Racijeve norme, dijagnosticirana kao poremećaj deficita pažnje što je sasvim pogrešno, jer Emocio pokazuje iznimnu pažnju za područje koje ga interesira. To potvrđuje i poznati psihijatar, ali i otac dvoje djece s dijagnosticiranim ADD-om, Daniel G. Amen u svojoj knjizi „Change Your Brain, Change Your Life“.

Kroz pravilno mentorstvo, na koje ukazuje i Temple Grandin, mnoga djeca s ADD-om, ali i autizmom mogu naučiti, odnosno usvojiti različite vještine koje obično nisu u njihovoj domeni, kao što su organiziranost, planiranje pa čak i druženje.

Pošto je Emocio sklon usavršavanju može se napraviti plan napretka koji će imati jasno definirane ciljeve i korake koji bi se sastavili, izvodili i provjeravali u suradnji s mentorom. Taj plan treba biti prije svega tako sastavljen da ga dijete razumije, na primjer koristeći slike, a kako je planiranje Racijeva vještina tako će se razviti i prihvaćanje tog razuma od strane Emocija.

Novi pogled na teoriju uma

Po teoriji uma smatra se da svaki čovjek spontano razmišlja što drugi razmišljaju na temelju zrcalnih neurona, međutim taj je mehanizam kod autista slabije razvijen ili uopće ne postoji. Kako je kod autista Racio slabije razvijen tako je i slabije razvijena predodžba o sebi kako individui, stoga se može i očekivati nedostatak te sposobnosti koja nam daje i mogućnost empatije. Tempel to potvrđuje te navodi kako je njezin spektar osjećaja vrlo ograničen, pa tako poznaje isključivo sreću, žalost, ljutnju i strah koje ne može povezati s ljudima, već isključivo s objektima.

Međutim, Tempel kroz svoja iskustva i vizualno razmišljanje koje neprestano usavršava ukazuje kako je u skladu s razmišljanjem Emocija i ona razvila kod sebe teoriju uma tako što u svojim slikama može stvorit film u kojem ona radi nešto ružno drugima ili drugi rade to isto njoj, te na taj način može sagledati i moguće tuđe gledište.

Gdje potražiti interese i kako motivirati?

Iz svega navedenog možemo vidjeti da je usprkos mnogim nedostacima moguće razviti različite kompenzacije koje omogućavaju bolji život, međutim ključno je prije svega pronaći pravi način, odnosno motiv.

Dok Racio motivira pohlepa, a Instinkt zavist, Emocija motivira takmičarski duh te je vrlo sklon usavršavanju i (samo)nadmetanju, ali opet samo na područjima njegovog interesa. Emocio ne voli red i disciplinu već se prepušta užitku.

Ukoliko interesi još ne postoje potrebno ih je pronaći. To ne znači nametnuti ih, već tražiti područje u kojem dijete samo sebe pronalazi, a to je kod Emocija vrlo prepoznatljivo pošto ga to potpuno i trenutačno preuzme te pokazuje sreću koja se jasno vidi i u očima.

Emocio se razvija kroz svoje motoričke i vizualne sposobnosti, stoga su mu područja interesa prije svega sport i umjetnost, dakle ples, glazba, pjevanje, crtanje, ali i područja matematike (geometrija) gdje dolaze do izražaja sposobnost vizualizacije i rješavanje različitih problema.

Emocio se obično pronalazi u područjima programiranja, arhitekture, povijesti i građevine, a svakako voli šah i različite logičke i kartaške igre. Pri razvoju novih vještina svakako treba težiti pristupu koje na prvom mjestu slijedi interese djeteta, a ne učitelja ili roditelja, a pritom ne zaboraviti pokazati i na granice tuđeg svijeta kako bi ih se poštivalo.

Možda ubija mačke, ali Emociju daje život

Emocio je vrlo znatiželjan, a kako ne voli da mu se nameće novo znanje bolje je pristupiti posredno. Na primjer, ukoliko se želi da Emocio pročita neku knjigu s područja koje ga zanima bolje je odglumiti situaciju u kojoj se ta knjiga samo spomene tako da i on to čuje te je „slučajno“ pusti na njemu vidljivom mjestu. Vrlo je vjerojatno da će Emocio to zapamtiti i kada nitko ne bude gledao poseći za tom knjigom i preko noći sve naučiti 😉

Kako kroz praksu Emocio u svoju bazu znanja bude dodavao sve više slika i povezivao ih s riječima tako će se ohrabriti i steći veće samopoštovanje i samopouzdanje te dozvoliti i razvoj Racija, a time će doći i sve ostale njegove funkcionalnosti.

Zaključak

Smisao života je prije svega sreća, a kako samo individua zna kada je sretna nismo mi ti koji možemo suditi ili određivati što je za nekoga sreća, ali kroz razvoj samopoštovanja možemo jako pomoći.

REI model stoga ne nudi univerzalna rješenja ili metode, već kroz razumijevanje nudi smjernice ka individualnom pristupu. Individualan pristup je svakako puno teži, ali nudi dugoročno puno veću mogućnost uspjeha nego standardizirana pravila i prosječne metode koje djeluju vrlo ograničeno.

Kako sve u životu ima i svoj smisao i razlog tako i autizam možda u sebi skriva tajnu poruku, a koja je to poruka objasnit ću u sljedećoj kolumni.

Hvala na čitanju, podršci i pitanjima, Erik 🙂

Vezane kolumne

Literatura

  • „An Inside View of Autism“, Temple Grandin
  • „Thinking in Pictures“, Temple Grandin
  • „The Autistic Brain“, Temple Grandin
  • TED Talk Temple Grandin The world needs all kinds of minds
  • Temple Grandin, (2010)
  • „The Spark: A Mother’s Story of Nurturing Genius“, Kristine Barnett
  • „Change Your Brain, Change Your Life“, Daniel G. Amen