Erik Miletić – Sinestezija 1.dio

Sinestezija ili REI model na rubu Racijeve znanosti

Dobri modeli pokazuju svoju konzistentnost i kada ih se gurne na rubna područja, jer gdje jedni padaju u zaborav singularnosti, drugi postaju znanstvene teorije. Jedno takvo rubno područje je i sinestezija, područje uma gdje zvukovi postaju boje, a brojevi imaju mirise i okuse.

Međutim, sinestezija nije samo dobro područje za testiranje REI modela, već nam daje i uvide kako naši podsvjesni razumi Emocio i Instinkt razmišljaju. Kako svi mi imamo dar sinestezije, samo što toga nismo svjesni, krenimo preko ruba Racijevih misli, u um ljudi čija je svjesna percepcija bogatija osjetima koji se pojavljuju i kada nema odgovarajućeg podražaja.

Neki od njih vide zvukove u bojama, neki razlikuju note po mirisima, a kod nekih se i pored brojki i slova pojavljuju boje ili osjećaj topline. Sinsesteti, ljudi koji posjeduju dar sinestezije, čine oko 2% naše populacije, a svaki od njih zna kako su svi ti efekti zapravo produkti njihovog uma i ne iz realnog svijeta, iako mnogi od njih tek kasnije shvate da drugi ljudi ne doživljavaju svijet isto kao i oni.

Primjer jedne vrste sinestezija i kako se je može provjeriti?

Među mnogim vrstama sinestezija vrlo česta je ona kada sinestet vidi brojeve u bojama, a poznati neuroznastvenik V. S. Ramachandran je napravio zanimljiv test za tu vrstu sinestezije. Na donjoj slici lijevo su ispisane brojke 2 i 5 crnom bojom, te se postavlja pitanje kakav lik formiraju brojke 2?

sinestezija 2

Za sinesteta koji brojeve vidi u različitim bojama, kao što je prikazano desno, ovo je vrlo lagan zadatak, stoga se odmah može vidjeti tko posjeduje takav dar.

Sinestezija ili ideastezija?

Iako je sinestezija definirana kao ujedinjenje osjetila, odnosno spontana subjektivna asocijacija raznorodnih osjeta izazvana izravnim doživljavanjem samo jednoga od njih, mnogi primjeri ukazuju kako fenomen sinestezije nastaje tek na višem kognitivnom nivou.

Na to već ukazuje činjenica da svaki sinestet, kao prvo, ima vlastite asocijacije, a kao drugo, i mnogo važnije, da te asocijacije nisu povezane samo s osjetima već predodžbama onoga što se percipira. Tako, na primjer kod nekih sinesteta brojevi, dani u tjednu, mjeseci u godini mogu imati mirise, boje ili čak raspored u prostoru. Također, mnoge sinestezije nastaju i bez vanjskih podražaja kada sinestet samo pomisli na određene pojmove koji mu inače stvaraju sinesteziju.

V.S. Ramachandran u svojoj knjizi „Tell-Tale Brain“ također opisuje slučaj sinesteta koji potvrđuje sinesteziju kao fenomen uma. Taj sinestet je bio daltonist, što znači da njegove oči ne mogu registrirati određene boje zbog nedostatka odgovarajućeg pigmenta na rožnici. Međutim, to nije spriječavalo njegov um da se upravo te boje pojave uz određene brojeve. Dakle, boje koje on zapravo nikada u svom životu nije ni vidio postoje u njegovom umu i dopunjuju njegovu percepciju brojeva.

Neuroznanstvenik Danko Nikolić ukazuje na više primjera, stoga navedimo bar još jedan. Znak ‘o’ stvara uvijek isti podražaj na rožnici oka, ali ovisno o kontekstu i našem znanju taj znak razumijemo kao broj nula ili kao slovo ‘o’. Ukoliko je znak ‘o’ dio nekog broja, onda ga interpretiramo kao broj nula, ukoliko je znak ‘o’ dio riječi u rečenici, onda taj znak interpretiramo kao slovo ‘o’, a ukoliko poznajemo kemijske formule tada znak ‘o’ u formuli H20 interpretiramo kao kisik.

Kako se kod sinesteta koji vide brojke i slova u bojama pojavljuje različita boja ovisno o interpretacijama to jasno ukazuje kako je i ovaj tip sinestezija zapravo fenomen uma, a ne spoj osjetila kao što je u definiciji, stoga Nikolić uvodi novi pojam – ideastezija u kojem se predviđa da su svi efekti sinestezije povezani s predodžbom, idejom, odnosno konceptom razmišljanja koji nastaje prilikom percipiranja.

A gdje je um, tu je i nova prilika za primjenu REI modela.

Primjena REI modela kod sinestezije

Po REI modelu naš um tvore tri autonomna razuma Racio, Emocio i Instinkt, od kojih je Racio jedini svjesni razum. Svaki razum razmišlja na svoj način, pa tako Racio razmišlja putem misli i logički povezuje uzroke i posljedice. Emocio koji obrađuje vizualnu percepciju, razmišlja putem slika, boja, oblika i odnosa predmeta u prostoru. Instinktu, koji razmišlja putem osjećaja, neposredno su podređena osjetila za miris, okus, toplinu, dodir, težinu i bol.

Iz ovog kratkog pregleda o razmišljanjima razuma, njihovim funkcionalnostima i podređenim osjetilima možemo nagađati kako su za fenomene sinestezije odgovorni Emocio i/ili Instinkt, koji svojim razmišljanjem i predodžbama dopunjuju Racijevo razmišljanje, dakle našu svjesnu percepciju.

No, da bi nam sve bilo lakše razumjeti moramo krenuti od početka – od razvoja osjetila i razuma kroz evoluciju.

Kratka povijest evolucije razuma

Svaki razum je nastao u određenom periodu evolucije, usporedo s osjetilima koja su se u tom periodu razvijala.

Instinkt je razum koji se prvi razvio i njegova glavna zadaća je predvidjeti opasnost, stoga razmišlja kroz osjećaje povezane sa strahom. Neposredno su mu podređena osjetila za dodir, bol, miris, okus, glad, temperaturu kao i svi osjećaji koji su povezani s opasnošću i preživljavanjem. Emocio se sintetizirao iz Instinkta kako bi prepoznao bolje prilagodbe i s njima se spojio.

Razvio se kao Instinktova suprotnost, usporedno s osjetilima za vid, te upravlja vizualnom percepcijom prostora, motorikom i spolnošću, a razmišlja putem slika odnosno boja i oblika, kao i odnosa objekata u prostoru. Na kraju se razvio Racio, jedini svjesni razum, koji razmišlja logično i tvori sve naše misli koje su sastavljene iz riječi, odnosno rečenica kroz koje vrednuje, strukturira i kategorizira.

Evolucijske potrebe su tako neposredno podredile određena osjetila određenom razumu, ali i oblikovale njegov koncept razmišljanja i karakterne osobine. Svaki razum neovisno od druga dva stvara svoju predodžbu, ideju, odnosno koncept onoga što se percipira, a to može isključivo u skladu svog načina razmišljanja, pa tako sva osjetila i koncepte koji mu nisu primarni pokušava pretvoriti u sebi razumljive koncepte, a upravo tu leže temelji za sinesteziju.

Svaki razum ima svoj svijet

Danas živimo u svijetu u kojem vlada Racio koji u skladu svog razmišljanja, dakle riječima, strukturira, kategorizira, broji i pritom sve to imenuje. Kako je svakom Racio jedini svjesni razum, sve to nam se čini normalnim načinom razmišljanja, međutim Instinkt i Emocio razmišljaju posve drugačije, te u skladu sa svojim interesom i konceptom razmišljanja istovremeno stvaraju svoju predodžbu za isti pojam.

Stoga, u svijetu Emocija i Instinkta sve to izgleda posve drugačije, pa tako brojevi, dani u tjednu, osjećaji i sve ostalo kod Emocija postaje slika, odnosno taj pojam ima boju i mjesto u prostoru koji ga jednoznačno određuju, a u svijetu Instinkta taj isti pojam dobiva svoj miris, okus, temperaturu i sve ostalo čime se Instinkt služi pri svom razmišljanju.

Kognitivni vakuum

Svaki razum se razvija svojom dinamikom, a time razvija i svoje visokokognitivne sposobnosti koje su uvijek u skladu njegovog koncepta razmišljanja. Međutim, u kakvoj mjeri će ih pojedini razum razviti ovisi o omjeru moći u odnosu na druga dva razuma, a to se od djeteta do djeteta razlikuje.

Pošto se Racio razvija najmanjim intenzitetom postoji mogućnost da se u ranim fazama razvoja mozga razvijeniji i dominantni Emocio i/ili Instinkt „uplete“ u područja u mozgu koja su predviđena za Racio kako bi nadomjestili trenutni kognitivni nedostatak.

Obično s odrastanjem, kada Racio usvoji nove koncepte, te kognitivne dopune postaju nepotrebne, ali u nekim slučajevima Racio ostaje pretjerano podređen i nije u mogućnosti odrezati neuronske veze koje tako ostaju i donose različite tipove sinestezije.

Tu priči o razumima i sinesteziji nije kraj već početak, stoga u sljedećoj kolumni objašnjavam kako hijerarhija razuma utječe na tip sinestezije, kako se kemijskim supstancama može utjecati na razume i posljedično na sinesteziju, kako je sinestezija povezana sa autizmom i koje vrste sinestezije nisu moguće.

Hvala na čitanju, podršci i pitanjima, Erik 🙂

Vezane kolumne: