Erik Miletić – Iluzije neprihvaćenog uma

Iluzije neprihvaćenog uma

Mozak, pa kome to danas još treba?

Gotovo svi znamo da morske zvijezde nemaju mozak, ali samo manji dio nas zna da to nije oduvijek bilo tako. Naime, morske zvijezde su u određenom stadiju evolucije razvile mozak, ali su prirodnom selekcijom su svoje gene širile upravo one jedinke koje su imale manji mozak, sve do stadija kada više ni jedna zvijezda nije imala mozak, kao što je to i danas.

Čovjek također ima svoje zvijezde koje stvara tako što ih štuje i diže u nebeske visine, a kako im te visine daju prednost u širenju svojih gena takav odabir čovjeka ima isti učinak kao i prirodna selekcija. Zvijezde su nam pokazale kako mozak nije potreban da se preživi i dobro zaradi.

Međutim, čovjek ima visoko razvijeni Racio, razum zbog kojeg se odvojio od životinja i postao u puno manje ovisan o prirodi, stoga sam određuje smjer svoje evolucije. Međutim, situacija je danas takva da ne trebamo biti prorok kako bi vidjeli istinu koja nam je prikazana u zvijezdama.

Čovjekov svijet je pljosnat

Slika koja nastaje na mrežnici našeg oka je statična i pljosnata, ali svijet koji nastaje u našem umu je prostoran i u pokretu. Nekada je bio cijeli svijet bio pljosnat i to je bila temeljna istina, ali čovjek i danas mrzi i ubija zbog istine koja nastaje tek u njegovoj glavi.

Istina svijeta koji nas okružuje ima tako malo zajedničkog s istinom koja nastaje u našoj glavi, da je čovječanstvo može dokučiti tek kada se sve te glave spoje u jednu veliku mrežu poput servera u Interneta ili neurona u mozgu.

No, postoji li danas takva sila koja nas usprkos tako velikim razlikama može spojiti u cjelinu? Postoji, ali ima je jako, jako malo. Gotovo toliko malo koliko ima mozga u zvijezdama, ali za razliku od morske zvijezde čovjek sam bira svoj put.

Ljudski multivers

Temeljna postavka REI modela je svijet, svijet koji nastaje tek u našoj glavi i u velikoj mjeri se razlikuje od svijeta koji nas okružuje, ali i od svijeta koji nastaju u drugim glavama. Svjetovi su različiti jer imamo:

  • različit koncepta razmišljanja, koji ovisi od unutrašnja hijerarhija razuma (REI karakter),
  • različita iskustva koja oblikuje naše razume, ali i životne stavove, te
  • svaki naš razum ima različit nivo prihvaćanja koji određuju međusobnu suradnju razuma unutar našeg svijeta, ali i suradnju s tuđim svjetovima.

Ljubav je temeljna sila u našem svemiru koja kroz istinu spaja svjetove, dok je neprihvaćanje temeljna sila koji ne samo da čini razdor u vlastitom svijetu, već i razdor između svih svjetova koji čine život. Neprihvaćanje je ujedno i najveća iluzija jer tada smatramo da nam nešto ključno nedostaje da možemo biti sretni, a to nas samo udaljava od ljubavi. Sila neprihvaćanja je mnogo razornija od propadanja mozga kroz čovjekov odabir jer ne uništava samo čovjeka kao vrstu, već i sav život koji ga okružuje.

Jednakost istine našeg svijeta s istinom svijeta koji nas okružuje je iluzija, a to nije samo zen-budističko učenje već znanstvena činjenica. Kroz određene primjere potvrđenih iluzija našeg uma želim pokazati kako nemamo prava vjerovati kako je samo naš svijet istinit, kako je samo naša religija (ako je imamo) istinita i kako su samo naše zvijezde (ako ih imamo) vrijedne štovanja.

Svaki političar, svaka religija, svaki sport, svaka znanosti i svaki idol koji nas razdvaja ne služi istini i ljubavi, već teži vlastitoj koristi raspirujući mržnju. Poznavanje fenomena iluzija nije samo zabava, već nam može pomoći da bolje razumijemo svoj um, ali i mnogo važnije da spoznamo kako je lako s nama manipulirati. Svaka glava ima svoj smisao i zbog toga je svaka glava bitna, te mora poštovati svoj svijet, ali tek kada jednako poštujemo tuđe svjetove spoznat ćemo istinu.

Selektivna pažnja

Primjer evolucije morske zvijezde nam je pokazao kako je mozak zapravo samo jedan od organa koji služi što boljoj prilagodbi, ali s obzirom da troši najviše energije ključno je optimizirati njegovo funkcioniranje. Optimalno djelovanje uma znači obraditi samo one podražaje koje naš um ocijeni kao ključne.

Kako se umovi razlikuju po konceptu razmišljanja (hijerarhiji razuma), tako se i razlikuju i njihovi kriteriji što će ući u naš svijet, a što će ostati izvan njega. Sljedeći jednominutni  videu zorno pokazuje kakve su sve razlike moguće, stoga vas molim da ga prije nego nastavite čitati pogledate …

… kako bi demonstrirao selektivnu pažnju Daniel J. Simons osmislio je sljedeći zadatak u kojem postoje dva tima po tri člana, jedni u bijelim, a drugi u crnim majicama. Svaki tim ima svoju loptu koju može dodati isključivo pripadniku svog tima. Zadatak je izbrojati broj dodavanja bijelog, a kako bi zadatak bio što teži svi igrači neprestano međusobno kruže.

Za vrijeme testa u kadar ulazi čovjek odjeven u kombinezon gorile, zastane u sredini kadra, lupa se po prsima te polagano izađe iz kadra na suprotnu stranu. Ono što je impresivno je to da samo 50% ljudi može primijetiti gorilu prilikom brojanja.

Da li ste vjerovali da je tako nešto moguće? Mislim da već ovaj primjer pokazuje koliko smo subjektivni, a na putu do univerzalne istine slijede iluzije zdravog uma koje su tema idućih kolumni.

Hvala na čitanju, podršci i pitanjima, Erik 🙂

Vezane kolumne: