Erik Miletić – Utjecaj društva na spolnu usmjerenost

Utjecaj društva na spolnu usmjerenost

Sva tri razuma su nespolna pa tako i Emocio koji upravlja našom spolnošću. Emocio u svojoj prirodnoj okolini kroz spolnost prvenstveno doživljava užitak dok mu biseksualnost omogućava užitak neovisno od situacije u kojoj se nalazi – bilo da je sam, u društvu pripadnika istog spola ili u društvu suprotnog spola. Muškarac je nekada bio prvenstveno lovac i ratnik,a time i duže vrijeme odvojen od žena, stoga je biseksualnost svakako bila dobrodošla.

U društvu gdje je istospolnost normalno prihvaćena, Emocija, koji je obično dominantan razum kod muškaraca, najviše će privlačiti Instinkt koji je po svojoj prirodi nedostupan i obično dominantan razum kod žena. Međutim, u društvu koje istospolnost osuđuje, zabranjuje ili stigmatizira učiniti će Emociju manje dostupan upravo njegov spol i time mu povećati privlačnost istog spola što obično znači i smanjiti privlačnost suprotnog. Posljedično će u takvom društvo doći do:

  • povećane istospolnosti,
  • potrebe za prihvatljivim odnosno maskiranim oblicima istospolnosti te
  • izražavanje mržnje i nasilja prvenstveno onih koji nisu sigurni u vlastitu spolnu usmjerenost.

Danas homoseksualnost ne razumijemo najbolje jer svaku privlačnost istog spola i spolno općenje sa istim spolom označujemo kao homoseksualnost, a to nije nužno pošto može biti i dio biseksualnosti.

Homoseksualnost je nemogućnost doživljavanja spolnog užitka sa suprotnim spolom u istoj mjeri kao što se to može doživjeti sa istim spolom, a iz REI modela slijede tri moguća razloga:

  • osoba i dalje istražuje vlastiti spol (druga faza) preko tuđeg tijela,
  • osoba nije prihvatila suprotan spol iz različitih razloga (treća faza) te
  • osoba je prihvatila sve tri faze, ali zbog utjecaja društva joj je isti spol privlačniji.

Prihvatljivi oblici  istospolnosti u modernom društvu

Iako je u današnjem društvu istospolnost još uvijek neprihvatljiva i označena kao nešto loše, pogrdno i barem predmet ismijavanja ona je još uvijek sastavni dio Emocijeve spolnosti, stoga će osobe čiji Emocio žudi (i) za istospolnim seksom potražiti prihvatljive oblike istospolnosti koje njegov Racio i Instinkt neće shvatiti kao istospolnost ili uopće kao spolnost pa se zbog toga neće suprotstavljati. To ujedno znači da osoba neće biti svjesna da kroz određena ponašanja zapravo traži istospolni seks.

Upravo osobe kod kojih je Emocio dominantan razum imati će i najizraženije takve potrebe, a to su pretežno muškarci odnosno najčešće osobe sa područja umjetnosti, zabave te vrhunskog sporta, a nekada su to bili najbolji ratnici i lovci.

Umjetnike društvo prihvaća kao čudake, stoga će oni najmanje osjetiti pritisak društva te će lakše pokazivati i izražavati svoje istospolne želje dok su poznate osoba iz područja sporta i zabave pod puno većim pritiskom javnosti.

U takvim slučajevima se dobro pokazuje ono što je Freud prepoznao kako Ego (Racio) traži kompromisno ponašanje koje je u skladu sa Super Egom (društvenim normama)  i spolnim željama Ida (Emocija ).

Mnogim muškarcima je neprihvatljiva međusobna golotinja, grljenje, ljubljene, pipkanje dupeta ili spolnih organa, ali kada se nađe „pravi“ razlog sve to postaje sasvim normalno i prihvatljivo. Kočnice prema istom spolu drže Racio i Instinkt, ali Emocio zna da njih dvoje puno slabije podnose alkohol, stoga se Emocio i služi alkoholom kako bi se lakše približio istom spolu.

U trenucima opijenosti se tako pomiču granice prihvatljivog  te dodiri i zagrljaji postaju sve češći, a u trenucima jače opijenosti i euforije može se dogoditi i kakav sočan poljubac jer u vinu je istina. Naravno, sljedeći dan se Racio ničega ne sjeća, a Instinkt eventualno glavoboljom daje do znanja kako mu se taj trik nije dopao.

Danas bi druženje dvoje ili više golih muškaraca na plaži moglo pobuditi sumnje u njihovu spolnu usmjerenost, ali zajedničko tuširanje sa otvorenim kabinama gdje nitko ne gleda, ali svi sve vide je sasvim prihvatljivo, na primjer nakon sportske aktivnosti.

U ekstazama slavlja sportskog vrhunca skakanje jednog muškarca na drugog, grljenje i ljubljene je samo način proslave. Lupkanje po dupetu je naravno samo poticaj, a pipkanje spolnih organa ili guranje prstiju u analne otvore je prihvatljiv mehanizam provokacije protivničkog igrača.

Grupni seks u kojem više muškaraca opći sa jednom ženom nikako nije istospolan seks jer ipak je tu žena, istina u velikoj manjini, ali opet je tu. Možda kao kulisa ili medij između njih samih? Gledanje lezbijskog filma je opet samo gledanje suprotnog spola i nikako uživanje u istospolnom seksu.

Mnoge borilačke vještine na parteru dovode do situacija koje nekom promatraču postaju komične jer djeluju kao da se dvoje taru jedan u drugoga, njuše i pipkaju, a često i same poze borbe jako podsjećaju na spolni akt. Ipak to je samo borba dva Emocija, je li tako?

Također, kriminalcu u zatvoru, gdje koji je izoliran od suprotnog spola, istospolni seks postaje prihvatljiv. Međutim, to ga ne čini istospolnim već se u praksi pokazuje samo praktičnost Emocijeve biseksualnosti.

Izražavanje mržnje i nasilja

Kod osoba kojima je od malih nogu istospolnost pokazivana kao nešto loše te u kombinaciji sa vlastitim neprihvaćanjem i sumnjama u spolnu usmjerenost razviti će se još veće neprihvaćanje i samonepoštovanje. Rezultat svega toga je bijes na samog sebe koji se najčešće izražava kroz mržnju i nasilje prema svima koji mogu slobodno pokazati svoju istospolnost samo kako bi sebi i društvu dokazao da on nije takav.

Zaključak

Društvene norme i zakoni imaju smisla tek kada štite nečiju slobodu i prava, ali dvije ili više osoba koje pristanu na spolnost ne čine nasilje već jedan drugom pružaju užitak i to neodvisno kojeg su spola i to je samo njihova stvar. Također zbog toga nisu ni manje ni više vrijedne i nema nikakve potrebe za stigmatizacijom i podsmjehom, a kamoli osudom.

Svako besmisleno ograničavanje spolnosti ima isključivo suprotan učinak i neposredno utječe na trećinu populacije kojima je Emocio dominantan razum, a dugoročno i na cjelokupno čovječanstvo. Upravo društvo koje najviše ograničava spolno izražavanje ima najviše spolnog nasilja te neželjene trudnoće.

Jednostavan pristup „tko voli neka izvoli“ učinit će društvo puno opuštenije i jednostavnije bez nepotrebnih tenzija i nasilja, a uz jednako poštovanje svog i tuđeg svijeta biti će najkraći put do unutarnje sreće i ljubavi te pravednog i sretnog društva.

One koje zanima kako se pogled na biseksualnost mijenjao kroz povijest svakako preporučujem članak na Wikipediji.

Ovom kolumnom sam otvoriju temu primjene REI modela u društvu gdje ću pokazati njegovu primjenu u objašnjavajnu postojeće sitacije i konretnih rješenja za bolje školstvo i pravednije društvo.

Hvala na čitanju, podršci i pitanjima, Erik 🙂

Povezane kolumne:

Jeste li ikada vodili ljubav?
Ja sam tvoj užitak
Istine i laži o spolnosti