Erik Miletić – Borba 3 razuma za jednu vlast

Borba tri razuma za jednu vlasti

Da bi dobro razumjeli situaciju u današnjem društvu prvo moramo dobro razumjeti kako se društvo formira i mijenja. Sve društvene promjene proizlaze iz međusobne dinamike tri razuma: Racija, Emocija i Instinkta. Razumijevajući karakteristike sva tri razuma, njihovih motiva i načina razmišljanja bolje ćemo razumjeti situaciju u društvu. Svaki razum teži usavršavanju i to je njegova temeljna pokretačka energija pa tako teži dominaciji u okolini gdje nema te mogućnosti.

Kako grupa ljudi, narod ili država predstavlja jedan razum?

Svaki čovjek ima sva tri razuma, ali u različitoj hijerarhiji pa tako u skladu svog karaktera čovjek u društvu predstavlja upravo onaj razum koji njemu dominira. Dominantan razum daje određen koncept razmišljanja, a društvene grupe se formiraju na temelju sličnog razmišljanja i interesa. Kako svaka grupa predstavlja razum koji joj dominira možemo i društvo promatrati kroz REI model.

Dominantnost svakog razuma je u društvu podjednako raspoređena pošto trećina ljudi ima dominantan Racio, trećina Emocio, a trećina Instinkt, međutim zbog migracije ljudi došlo je i do različite koncentracija pojedinog razuma po našem planetu pa tako možemo primijetiti razlike u državama odnosno dijelovima država te to poistovjetiti sa nacijom. Za primjer nabrajam neke (dijelove) države u kojima danas dominira pojedini razum:

  • Racio – Njemačka, UK, Danska, Švedska, Norveška, Belgija, Japan,  SAD (istok) …
  • Emocio – Hrvatska, Srbija, Italija, Indija, Jamajka, Australija, Brazil, SAD (zapad) …
  • Instinkt – Slovenija, Rusija, Francuska, Kina …

Obično svakom narodu dugoročno prednjači samo jedan razum, ali kao zanimljivost možemo navesti Švicarsku koja je spajanjem tri naroda različitog dominantnog razuma uspjela izgraditi ravnotežu među sva tri razuma što je zapravo i tajna stabilnog društva.

Borba razuma za vlast

U društvu gdje dominantan razum ne poštuje podređene razume dinamika razuma je neprestano usmjerena u borbu za prevlast jer u takvom društvu samo razum koji vlada može se i usavršavati. Pošto svaki razum teži dominaciji tako se razumi kroz dugi niz godina izmjenjuju na vlasti te postavljaju ono društveno uređenje koje nabolje odgovara njegovom načinu razmišljanja.

Racio gradi kapitalizam, Emocio feudalno ili robovlasničko društvo, a Instinkt socijalističko društvo odnosno diktaturu u kojoj je i sam diktator jednak svima. Razum na vlasti definirat će društvene norme, zakone, sustave školstva, a sve kako bi filtrirao upravo one koji će ga na vlasti i održati jer upravo njima će se podijeliti važne uloge u društvu.

Razum na vlasti uvijek nameće svoje mišljenje kao jedino ispravno, stoga sve one koje misle drugačije i ugrožavaju njegovu vlasti nastoji u tome onemogućiti. Svaki razum je spreman ubiti i ratovati kako bi ostao ili došao na vlast, a nasilju je najskloniji Emocio koji je svoje društveno uređenje održava milom ili silom.

Centralizacija moći

Što je duže jedan razum na vlasti to je njegova moć jača i čini uvjete u kojima on sve lakše napreduje i time dolazi do centralizacije moći u bilo kojem društvenom uređenju. Na početku se centralizacija događa na račun druga dva razuma, a po principu „pobjednik uzima sve“ određeni pojedinci odnosno familija sa vremenom preuzima cijeli svijet te države postaju samo mehanizmi manipulacije.

Smjena razuma na vlasti

Do promjene razuma na vlasti dolazi kada nastane kritična masa nezadovoljnih. Međutim i ta masa je često zbog različitog načina razmišljanja između sebe podijeljena. Svaki razum je razvio svoje mehanizme održavanja vlasti pa se tako Instinkt služi kontrolom, Emocio silom, a Racio vještim manipulacijama kako bi držao Emocio i Instinkt razdvojene.

Kada zbog nezadovoljstva nestanu sve različitosti dva podređena razuma te oni nadjačaju mehanizme kontrole, sile ili uvide sve manipulacije vladajućeg razuma tada dolazi do svrgavanja razuma na vlasti i to najčešće nasiljem. Razum koji preuzme vlast označiti će sve što je stvorio prijašnji razum kao nazadno i loše ali i uništiti i sve dobro što je taj razum stvorio. Što je vlast jednog razuma bila globalnija to će biti i veći potencijal da će prilikom takve smjene doći i do kraha civilizacije.

Racio danas vlada gotovo čitavim svijetom, a države su međusobno vrlo povezane i ovisne na temelju savršene logistike – na primjer prijevoz dobara i energije (struja). Ako do promijene koja je neminovna dođe kroz nasilje prvo će puknuti ta logistika, a odmah zatim i cijela civilizacija.

Jedino spoznajom Racija o postojanju druga dva razuma te jednakom poštovanju vrednota sva tri razuma kroz podjelu vlasti može se izbjeći krah ove civilizacije.

Tajna stabilnog društva

Kao i kod čovjeka tako i za društvo vrijede jednaka pravila u REI modelu. Osoba koja se prihvaća postaje stabilan čovjek bez samodestruktivnih unutrašnjih konflikta njegovih razuma. Njegovi razumi iako razmišljaju drugačije međusobno se poštuju i surađuju usprkos hijerarhiji među njima.

Što se više u jednoj državi poštuju vrednote sva tri razuma takva država neće imati unutarnjih konflikata, stoga će biti puno teže da netko izvana unese nemir i tako je strateški osvoji postavljajući svoje marionete na vlast bilo preko diktature, (lažne)demokracije ili bilo kojeg drugog sustava.

Emocio osvaja ratom, ali Racio osvaja korak po korak suptilnom manipulacijom dok Instinkt svoje ne daje, a tuđe ga i ne zanima.

Pomoć izvana koja to nije

U državi gdje razum na vlasti ne poštuje vrednote podređenih razuma formirat će se grupe ljudi koje će se udružiti na principu nezadovoljstva te će često potražiti pomoć izvana kao što podređeni razumi kod jedne osobe traže pomoć u životnom partneru kojem su upravo ti razumi dominantni. Međutim, ta ponuđena pomoć će biti lažna kao što je i lažna ljubav u očima zaljubljenog pa će nakon velike euforije slijediti i veliko razočaranje.

Suradnja u prihvaćanju i ljubavi je jedino rješenje

Samo onaj koji se prihvaća može biti voljen i voljeti tako što prihvaća tuđi svijet te stvarati kvalitetan odnos kroz ljubav, suradnju i zajedništvo na svim nivoima, a ne kroz ovisnost, ljubomoru, zavist, pakost, posesivnost, nasilje i iskorištavanje kao što je to slučaj kod neprihvaćanja.

Kao što je ljubav moguća između bilo koja dva svijeta koji se prihvaćaju tako je moguća i između bilo koje dvije nacije ili države čiji narod prihvaća sebe i drugi narod, a samo takav odnos može doprinijeti blagostanju i evoluciji čovječanstva.

Rješenje je dakle stvoriti školstvo i društvo u kojem se jednako poštuju vrednote sva tri razuma neovisno od njihove dominacije. U takvom društvu će biti sve manje osoba koje se ne prihvaćaju, a sve više ljudi koji se prihvaćaju.

Čovjek koji se prihvaća puno lakše prihvaća i druge različite od sebe pa je spreman na međusobnu suradnju i dostizanje viših ciljeva ne samo unutar svoje nacije već bilo koje druge nacije koja sebe prihvaća. Upravo u takvom prihvaćanju i leži tajna kvantnog skoka cijelog čovječanstva.

Hvala na čitanju, podršci i pitanjima, Erik 🙂