Erik Miletić – Jeste li ikada vodili ljubav? – 2.dio

U prijašnjoj kolumni sam opisao što znači spolno općiti po prvom načinu odnosno „voditi ljubav“. Kako je danas ljubav rijetkost, a veze su površne i traju dok traje zaljubljenost, spolnost je postala zabava ili čin potvrđivanja, stoga najčešće spolno općimo na jedan sasvim drugi način.

Drugi način ili „JA sam tvoj užitak“

U slučaju kada partneri ne mogu predati istinu svog svijeta i istinu koliko im je stalo do svog partnera užitak može biti isključivo na tjelesnom nivou pošto nema spajanja svijeta. Sa različitim tehnikama kao što su tao ljubavi i tantra ili korištenjem droga te drugih pomagala, moguće je sve te užitke pobuditi, produbiti i produžiti, ali užitak se uvijek temelji na tome kako Emocio zadovoljava svog partnera te se divi vlastitim sposobnostima odnosno sebi. Emocio tada uživa isključivo u vlastitom svijetu, a partnera koristi da mu potvrđuje njegove vještine.

Takav način također može dati velike užitke, ali nikada ne može dati i psihološku ispunjenost kao kod prvog načina, stoga se i javlja potreba da se što je moguće prije i češće spolni odnos ponovi. Pošto ni tada ne dolazi do ispunjenosti sve to može brzo odvesti  u opsesiju i ovisnost o seksu pa tako i potragu za novim (dodatnim) partnerima – potvrdama i trofejima.

To mogu usporediti kao da obožavamo sladoled od čokolade, a pošto ga ne možemo dobiti tražimo taj poznati okus u drugim sladoledima. Na taj način nedobiveno kompenziramo ogromnim količinama drugog sladoleda, ali željeni užitak nikad ne pronalazimo.

Od začaranog kruga do unutarnjeg konflikta

U partnerskim vezama gdje se prakticira spolni odnos po drugom načinu, nedostatak psihološke komponente može imati vrlo loš učinak na vezu, u vidu začaranog kruga gdje žena sve više gubi povjerenje u muškarca te se sve teže predaje spolnom užitku.

Emocio je obično dominantan razum kod muškaraca, a pošto se suprotnosti privlače partner mu je obično žena sa dominantnim Instinktom i podređenim Emocijom, stoga za primjer uzmimo takav slučaj.

Znamo da je za dobar seks ključan ples dva Emocija pošto je to razum koji upravlja spolnim užitkom. Dakle, Instinkt kod žene bi morao kroz povjerenje privremeno prepustiti dominaciju svom Emociju, ali zbog nedostatka povjerenja do toga ne dolazi, stoga žena ne može ispuniti muškarčeve želje u kojima bi inače i ona jednako uživala.

Muškarac želi sve više, a žena daje sve manje te odnos polako propada pa oboje traže rješenja kroz antidepresive, varanje i slično. U varanju žena obično traži emocionalnu utjehu, a muškarac sve one spolne užitke koje mu žena ne može dati pa sve to dopuni pornografijom ili prostitucijom, odnosno bilo kojom ovisnošću kroz koju misli da može pobjeći od problema.

Emocio koji se ne prihvaća uvjeren je da sa svojim umijećem i obdarenošću daje užitak svojoj partnerici, te da ona pritom uživa isto kao i on. Kod partnerice sa vodećim Instinktom to najčešće nije slučaj jer Instinkt ne osjeća iskrenu predaju, stoga kao dominantan razum ne dozvoljava svom Emociju spolni užitak.

U takav spolni odnos Instinkt ulazi samo zbog svog partnera, najčešće iz obaveze ili samilosti, ali uvijek budno na oprezu, stoga ne može uživati, a naravno ni doživjeti orgazam pa ga najčešće glumi kao potvrdu svom muškarcu.

Nakon takvog spolnog općenja Instinkt ima osjećaj praznine te da je sam sebe prevario odnosno da je bio iskorišten ili čak silovan, a naravno ženin Emocio je željan seksa, stoga dolazi do konflikta između ta dva razuma što rezultira kao nezadovoljstvo, neispunjenost ili u krajnjem slučaju depresija i apatičnost.

Svjesni smo samo onoga što naš Racio shvati i poveže, stoga  nikada ne znamo kako će Racio interpretirati i povezati uzroke našeg stanja. Obično se tada žena povjeri svojoj prijateljici koja je vjerojatno također Instinkt sa sličnim iskustvom te obije dolaze do zaključka kako je takav spolni odnos normalan te kako su svi muškarci isti i žele samo seks. To je svakako netočno jer svaka žena može jednako uživati u seksu kao i muškarac ako se izvodi po prvom načinu.

Kada spolnost postane kulisa

Kod dubokog neprihvaćanja Emocija spolnost gubi svoj osnovni značaj, a to je užitak kroz stimulaciju spolnih organa te postaje kulisa – predmet dokazivanja, potvrđivanja vlastite važnosti i dominacije. Takav se Emocio ponosi svojim uspjesima te partnerice postaju samo trofeji, a potpuni užitak doživljava tek kada se pohvali prijateljima i dobije priznanje misleći pritom da je izvor užitka bio spolni čin iako je to zapravo pohvala i priznanje prijatelja.

Pošto na taj način spolni čin sve više gubi na važnosti nije neobično da Emocio u ključnim trenucima zakaže ili da dođe do unutarnjeg konflikta razuma što može rezultirati i impotencijom.

Užitak po drugom načinu spolnog općenja je uvijek usko povezan sa predodžbom o samom sebi. Što smo više zadovoljni sami sa sobom to ćemo i više uživati u spolnom općenju po drugom načinu dok u prvom načinu to nema većeg utjecaja. Također, u spolnom odnosu po drugom načinu do isključivanja Racija i Instinkta obično dolazi tek u trenucima orgazma dok je po prvom načinu to moguće tokom cijelog odnosa.

Potvrde iz znanosti o isključivanju razuma

Ukoliko vas zanimaju i znanstvene potvrde o isključivanju dijelova mozga za vrijeme spolnog odnosa odnosno orgazma može pogledati na ovom vrlo kratkom videu The Science of Orgasms (kanal AsapSCIENCE)  ili pročitati o otkrićima neuroznanstvenika dr. Gert Holstege u članku kojeg je objavio New Scientist.

Moderni život i spolnost

Spolnost svakako nije vrhunac partnerske veze već samo jedan njezin dio međutim, moderan način života je čovjeka bitno udaljio od njegove vlastite prirode pa tako i prirodne spolnosti. To nikako ne znači da prirodnu spolnost nije više moguće doživjeti, već to moramo shvatiti kao poziv da se malo zamislimo i upitamo; idemo li mi kao čovječanstvo pravim putem kada ne poštujemo vrlo bitan dio sebe i svog partnera?

Do novog čitanja, Erik 🙂