Erik Miletić – Ljubav

Što je ljubav?

Danas koristimo izraz ljubav za mnogo toga što ljubav zapravo nije, kao na primjer: zaljubljenost, partnerska ovisnost, posesivnost, ljubomora ili prihvatljiv partnerski suživot.

Ljubav je spajanje dva svijeta – predaja istine o sebi i prihvaćanje istine svijeta svog partnera. Da bi to bilo moguće, obije strane moraju prihvaćati sebe, svoj svijet i svijet svog partnera. Kada spomenemo ljubav, obično pomislimo na partnersku iako je ljubav zapravo moguća u svakom odnosu gdje možemo kroz interakciju upoznati tuđi svijet. Što su veće razlike između dva svijeta, to je i veći izazov za ljubav.

Neprihvaćanje

Jedina prepreka na putu ljubavi je neprihvaćanje – uvjerenje da nama nešto bitno nedostaje što ne možemo promijeniti ili dostići te da bez toga ne možemo biti sretni, voljeni, poštovani odnosno prihvaćeni u društvu. To uvjerenje može imati bilo koji razum i može se odnositi na predodžbu o nama samima (našu kuću) i/ili naš svijet.

Uzroci neprihvaćanja su najčešće uvjerenja koja smo preuzeli od roditelja ili prihvaćene norme koje nameće društvo, a nisu u skladu sa našim svjetom. Društvo se neprestano mijenja, ali uvijek u skladu s razumom koji dominira u danom periodu te taj razum određuje zakone, pravila i norme po uzoru svog svijeta.

Na taj način postavlja u podređen položaj sve one kojima taj razum nije dominantan pošto su njihovi pogledi na svijet sasvim drugačiji.

Danas je prihvaćeno uvjerenje da moraš biti lijep, pametan ili bogat da bi bio voljen. Zapravo, ne smiješ biti ono što jesi, već moraš biti takav da se sviđaš drugima, dakle onakav kakav drugi žele da budeš. Međutim, pritom se zaboravlja na više stvari:

  • da svako ima svoje kriterije, stoga je nemoguće svima se sviđati,
  • samo ti znaš kada si sretan, stoga tu moraš slušati sebe, a ne roditelje, prijatelje ili ostale te da
  • sretan možeš biti isključivo kada poštuješ svoj svijet i u jednakoj mjeri tuđi svijet.

Kulise i ego

Svi mehanizmi kojima pokušavamo prikriti ili iskriviti istinu o sebi se u REI modelu nazivaju kulise, a najčešće su to: šminke, parfemi, odjeća, modni dodaci, dokazivanje kroz spolnost ili fizički izgled, nakit, naočale, cigarete, auti, tehnologija koja dokazuje status, nacionalizam, vrijeđanje ili omalovažavanje drugih na bilo kojoj osnovi te bilo što čime želimo uljepšati svoj svijet i učiniti ga važnijim.

Kulisama se pretežno služe Emocio i Instinkt, naši podsvjesni razumi, stoga vlastitih kulisa obično i nismo svjesni, već Racio u skladu sa svojim (ne)znanjem daje prikladno objašnjenje odnosno opravdanje.

Racio također ima svojih kulisa pa tako u modernom svijetu u kojem on danas vlada se materijalno bogatstvo i akademske titule sve češće koriste kao kulise putem kojih si osoba dodjeljuje veću važnost  u društvu.

Tip ponašanja kojeg nazivamo „ego“ je također primjer kulise jer želimo prikazati svoj svijet boljim ili više vrijednim tako što prikrivamo svoje „nedostatke“ kojih se sramimo ili bojimo. Sve kulise se temelje na neprihvaćanju iako nije nužno da će ih onaj koji se ne prihvaća i koristiti. Poznajemo tri mogućnosti neprihvaćanja:

  • da ne prihvaćamo svoju kuću, ali prihvaćamo svoj svijet,
  • da prihvaćamo svoju kuću, ali ne prihvaćamo svoj svijet te
  • da ne prihvaćamo svoju kuću i ne prihvaćamo svoj svijet.

Prihvaćanje kao uvjet ljubavi

Prihvatiti svoju kuću znači da smo u svakom trenutku svjesni da smo takvi kakvi jesmo i sa onim što imamo sposobni doći do spoznaja koje su nam namijenjene da postanemo sretni.

Prihvatiti svoj svijet znači prihvatiti sve što nam se događa kao životne lekcije u kojima možemo postati bolji čovjek. Ne pitamo se „zašto meni, zašto baš ja“, već djelujemo tako da u svakom trenutku dođemo do sreće.

Kada u dovoljnoj mjeri prihvaćamo svoj svijet i svoju kuću, tada prihvaćamo sebe i time smo ostvarili bitne preduvjete da prihvatimo i svijet svog partnera, te na taj način ispunimo sve uvjete za ljubav, a to su:

  • prihvaćanje svoje kuće,
  • prihvaćanje svog svijeta,
  • prihvaćanje svijeta svog partnera,
  • da naš partner prihvaća svoju kuću,
  • da naš partner prihvaća svoj svijet te
  • da naš partner prihvaća naš svijet.

Kada prihvaćamo svijet svog partnera nemamo potrebu da kod njega išta mijenjamo. Mi se svog partnera ne sramimo niti ga smatramo više vrijednim od sebe.

Prihvaćanje i sreća

Temeljna teza REI modela je da je sreća svakome dostupna te da nikome ništa ne nedostaje da je dostigne. Kada do te spoznaje dođu sva tri razuma, tada govorimo o prihvaćanju koje se odnosi na kuću i/ili svijet. Sastavni dio prihvaćanja je i aktivno djelovanje da se sreća dostigne, ali nikako i nikada na štetu ili korist tuđeg svijeta. Svaka želja, koliko god ona velika bila, a vodi nas u stanje unutrašnje sreće je ispravna.

Pravu želju prepoznajemo jer nemamo očekivanja da će se ostvariti  te nas neuspjesi ne bacaju u dugotrajno razočarenje, već bez optuživanja sebe ili drugih tražimo odgovor gdje smo eventualno pogriješili i kako to popraviti.

Iz svega navedenog vidimo da ljubav nije nešto što možemo posjedovati, primiti, dati ili voditi već je to spajanje dva svijeta. Kada govorimo o bezuvjetnoj ljubavi mi zapravo govorimo o bezuvjetnom prihvaćanju tuđeg svijeta, a za to je nužno duboko prihvaćanje sebe i svog svijeta.

Put pravih kompromisa

Put prema ljubavi je put kompromisa, ali pritom možemo prihvatiti isključivo one kompromise koji bitno ne narušavaju naše prihvaćanje ili prihvaćanje našeg partnera jer to su upravo ključni uvjeti za ljubav. Za spajanje dva svijeta nije nužno potpuno prihvaćanje, jer je vjerojatno tako nešto i nemoguće, već prihvaćanje u većoj mjeri.

Iako je ljubav moguća u bilo kakvom odnosu, najlakše je osjetimo u ranom roditeljskom, a najteže u partnerskom odnosu pošto je svijet našeg partnera često suprotan našem dok je svijet našeg djeteta do četvrte godine u velikoj mjeri preslika svijeta njegovih roditelja odnosno ljudi koja ga odgajaju.

Moć ljubavi i REI modela

Osjećaj spajanja dva svijeta je riječima jednostavno neopisiv i svaki pokušaj će dati samo blijedu sliku. Kada smo u ljubavi, mi svog partnera ne želimo prevariti, zamijeniti ili promijeniti – gotovo kao vlastito dijete. Kada dođu problemi u vezi, oni bitno ne narušavaju odnos, već predstavljaju obostran izazov da se pronađe rješenje koje usrećuje oboje i tako odnos podigne na još viši nivo.

Ljubav nudi mogućnost da dvoje postanu više od zbroja dviju cjelina i dodaju kvalitetu u društvu koju ni jedno od njih zasebno nema, kao na primjer natrij i klor koji spajanjem daju kvalitetu slanost koju prije spajanja ni jedan od njih nije imao.

Ljubav može dati lančani poticaj cijelom društvu i pritom ne mislim samo na partnerske odnose, već roditeljske,  prijateljske, sportske i ne manje važne poslovne.

Duboko sam uvjeren da REI sa svojim otkrićima može pomoći čovječanstvu vratiti izgubljenu ljubav koja je ključni dio evolucije, upravo kao i sebičnost. Sebičnost služi za usavršavanje gena, pojedinca, ili vrste, a ljubav života kao cjeline.

Tema sljedeće kolumne je REI i spolnost, a dok čekate ovdje je pregled svih prijašnjih kolumni:

Do čitanja, Erik 🙂