Intervju sa Sašom Rajnovićem – vrhunskim učiteljem i ljudinom

Pozdrav svima 🙂

U želji da promoviram hrvatske fitness trenere, za koje mislim da su stručni, iskusni i da mogu pomoći svojim znanjem, odlučio sam napraviti jednu seriju intervjua sa ljudima koji po mom mišljenju spadaju u tu kategoriju. Danas je prvi u nizu tih intervjua te se nadam da će vam se svidjeti 🙂

Među velikim brojem trenera u Hrvatskoj, moj kolega Saša Rajnović mi se uvijek nekako izdvajao iz te mase. Kod njega mi se uvijek jako sviđalo što je skroman, voljan pomoći, izvrstan učitelj, nema problema sa egom(kao većina ostalih trenera), vrhunski je stručnjak kad su u pitanju girje, treninzi snage, kondicije i mobilnosti, ali prije svega prava je ljudina 🙂

Saša nije toliko aktivan na društvenim mrežama kao moja malenkost, pa dosta ljudi za njega niti ne zna. Stoga sam se odlučio napraviti jedan intervju, da ga približim široj publici te da saznate malo više o ovom sjajnom čovjeku i učitelju. Pa krenimo…

1. Za početak reci nam malo o sebi, koliko si dugo u fitnessu i zašto si uopće krenuo tim smjerom?

Uvijek sam bio fizički aktivan i okušavao sam se u različitim aktivnostima – od dugih putovanja biciklom, žongliranja do različitih borilačkih vještina. Možda je to bila posljedica slobodnog odrastanja, moje radoznalosti. Prvo ozbiljnije i sustavnije iskustvo u treninzima doživio sam trenirajući karate. Nakon 2-3 godine relativno ozbiljnog treniranja počeo sam se baviti Krav Magom. Tako sam se prvi put susreo s kettlebellom. Bilo je to 2007. godine, ako se dobro sjećam. 2009. godine prošao sam RKC (Russian Kettlebell Challenge) certificiranje. Te 2009. postao sam prvi FMS (Functional Movement Screening) instruktor u Hrvatskoj. Od tada sam prošao niz edukacija i certificiranja unutar RKC i kasnije StrongFirst organizacije, a te edukacije danas čine temelj ovoga čime se bavim. 2014. godine promoviran sam u StrongFirst Team Leader-a i time postao ovlašten za podučavanje na SFG certificiranjima instruktora kettlebella.

sasa fotke 2

2. Kad je u pitanju girja ti si definitivno prvi čovjek kojem se treba obratiti. Objasni nam malo zašto je taj rekvizit superiorniji od ostalih?

Kettlebell definitivno ima nekih prednosti u odnosu na druge rekvizite. Prije svega njegova dostupnost i praktičnost, a onda i neke vježbe koje je vrlo teško izvoditi drugim rekvizitima.

Pod dostupnost i praktičnost podrazumijevam prije svega na to da je relativno jeftin rekvizit s kojim se može postići puno prije nego što dođe do potrebe za težim, a može ga se držati u automobilu i odraditi trening čak i na putovanju. U svom gymu imam 1200 kg kvalitetnih kettlebella s kojima moji vježbači mogu postići što god požele; snagu, eksplozivnost, mobilnost, conditioning, cardio… Valja uzeti u obzir da ta razina opremljenosti nije potrebna za većinu vježbača i da bih isto mogao postići i s puno manje kettlebella. Za iste novce mogao sam kupiti oko 200-300 kg pločastih utega ili bumpera i dvije kvalitetne olimpijske šipke na kojima mogu raditi 2-4 osobe istovremeno, ovisno o ciljevima… ili jednu solidnu traku za trčanje. Nerijetko čujem prigovore kako su kettlebelli preskupi za komad lijevanog željeza. Nekada sam i sam tako mislio, ali kada sam probao pronaći proizvođača u Hrvatskoj potvrdile su se pretpostavke – lijevanje i obrada uopće nisu lak i jeftin posao. Uostalom, bumperi i obični pločasti utezi za šipku nisu ništa jefitniji, što znači da se kupnjom cijelog seta kettlebella neće proći skuplje nego da se kupi komplet bučica ili šipka s utezima.

Moram napomenuti kako za mene prava vrijednost kettlebella proizlazi iz sustava koji je stvorio Pavel Tsatsouline – sam ga prakticiram. Bez tog sustava kettlebell je samo još jedan rekvizit s kojim se vježbač može ozbiljno ozlijediti. Iz tog razloga nerijetko napominjem kako se s dobrim sustavom i kvalitetnim educiranim trenerom može postići bilo što, bez obzira na opremljenost. Bodyweight, barbell, kettlebell, bučice, gumena traka ili ergometar – sve to može biti vrlo korisno sredstvo u postizanju određenih ciljeva. Kvaliteta treninga ne ovisi toliko o rekvizitu koliko o treneru i njegovoj kompetenciji. Nema smisla da promoviram i podučavam gimnastiku kada o tome nisam dovoljno educiran.

3. Kako su ljudi u Hrvatskoj prihvatili girje kao rekvizit za vježbanje, sada kada je prošlo nekoliko godina od kada su se prvi puta pojavile u Hrvatskoj?

Čini mi se da je popularnost kettlebella porasla u posljednjih nekoliko godina. Na seminarima je prisutna veća količina ljudi različitih profila, a gotovo da ne postoji teretana ili sportski klub koji među svoje rekvizite nije uvrstio kettlebell.

Kada je riječ o kvaliteti treninga u StrongFirst Hrvatska organizaciji trudimo se ljudima omogućiti svu potrebnu edukaciju i informacije pomoću kojih mogu i sami procijeniti svrhu i mogućnosti rada s girjom. U Hrvatskoj je trenutno oko 40 trenera koji su prošli RKC ili StrongFirst edukaciju za kettlebell instruktore. Interes rekreativaca, sportaša i trenera za kettlebell u konstantnom je porastu – otkrivaju se prednosti vježbanja s girjama.

sasa fotke 3

4. Da ne ispadne da si stručnjak samo za girje, ti si i stručnjak za svladavanje tehnika sa olimpijskom šipkom također. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Hvala ti na tome, ali ne bih se nazvao stručnjakom za šipku. O kettlebell i bodyweight treningu posjedujem određena znanja, ali šipku sam nedavno upoznao. Možda poslije još koje završene edukacije i odgovora na neka pitanja prihvatim tvoj kompliment.

Barbell trening ili trening sa šipkom može se podijeliti u dvije ozbiljne skupine; powerlifting i olimpijske tehnike dizanja. O drugome ne znam gotovo ništa, ali sam u powerlifting tehnike donekle upućen – primarno kroz SFL (StrongFirst Lifter) certificiranje. U Hrvatskoj postoje ljudi koji o tome posjeduju veće znanje i iskustvo. Srećom, imam dobru podršku ljudi koji su svjetski stručnjaci na tom području i kojima se mogu obratiti u trenutcima sumnji i dilema vezanih za tu vrstu treninga.

Kao i kada je riječ o kettlebellu ili bilo kojem drugom rekvizitu – šipka može ozlijediti ili izgraditi. No, šipka je vrlo važan i vrhunski rekvizit koji u dobrim rukama zlata vrijedi.

U prošlosti sam imao određene predrasude i mislio sam da je trening sa šipkom opasan i štetan. Kako je samo pitanje vremena kada će netko uništiti ramena u bench pressu ili ozlijediti kralježnicu u mrtvom dizanju. Danas znam da nije tako. U pitanju je samo pametna progresija i puno rada na mobilnosti. Valja biti svjestan svojih ograničenja. U usporedbi sa šipkom, kettlebell je nešto manje zahtjevan kad je riječ o mobilnosti pa je možda i prikladniji za početnika i prosječnog vježbača. Šipku u ruke dajem uglavnom naprednijim vježbačima s dobrom mobilnošću.

5. Što misliš o fitness sceni u Hrvatskoj i na Balkanu općenito? Ima li nade za nas? 🙂

Fitness scena u Hrvatskoj je kao i sve ostalo – raznolika. Nudi bolju i lošiju kvalitetu.

Probudila se svijest o važnosti i nužnosti stalne edukacije. Učenje nakon završenog fakulteta, učilišta i certificiranja ne završava. Potrebna je praksa, proučavanje novije literature, stručnih članaka jer promjene su konstantne u ovom području.

Drago mi je što se više pažnje usmjerava, kao i pridaje važnost mobilnosti, stabilnosti i kvaliteti pokreta. Svako područje fitnessa i rad s ljudima zahtjeva bez iznimke kvalitetu. To se može prepoznati i u danas mnogobrojnim edukacijama, dostupnima ne samo trenerima i sportašima, nego i različitim rekreativcima. Pametan i kritičan čovjek znat će prepoznati kvalitetu.

Nužno je ostati otvoren za nova saznanja i shvaćanja ljudskog tijela i pokreta. Ne treba misliti da znamo sve i da postoji netko od koga ne možemo nešto naučiti.  U protivnom postajemo žrtve vlastitog ega i sami sebe sprječavamo u napretku.

Nikada nisam bio na seminaru na kojem nisam ništa naučio – a bio sam i na nekoliko zaista loših seminara.

6. Tvoje mišljenje o Crossfitu, dobre i loše strane?

CrossFit je promijenio shvaćanje fitnessa i postavio pitanje Što zaista znači biti fit?. Pokazao je da neki ljudi mogu biti izrazito snažni, ali da to ne znači da su zaista fit. Drugi pak mogu biti vrlo izdržljivi i pretrčati maraton zavidnom brzinom, ali ne mogu teret od 50 kg nositi na peti kat. CrossFit je jednim dijelom odgovoran za podizanje svijesti o značenju izraza fit. Popularizirao je određene rekvizite i aktivnosti poput gimastike i olimpijskog dizanja. Natjerao powerliftere da otrče koji krug oko dvorane, učitelje joge da dignu koji uteg i majstore borilačkih vještina da se uhvate kondicijske pripreme.

S druge strane, u mnogim se slučajevima zanemaruje sigurnost samih vježbača. Moram priznati da nisam baš siguran kako je za to kriv CrossFit koliko treneri koji WOD-ove skidaju s Youtube-a i biraju ih po razini nemilosrdnosti naspram vježbača umjesto po prikladnosti za potrebe pojedinca. Površnom treneru je svejedno s čime će ozlijediti svoje vježbače – CrossFit, kettlebell, street workout ili PowerPlate. Ljudi se ozljeđuju i s kettlebellom, ali ja ne bih htio da se tvrdi kako je kettlebell trening opasan zbog nečije neukosti i neopreza.

Na kraju krajeva, CrossFit je fitness brend i novonastalo sportsko natjecanje. Problem ozljeda može se umanjiti edukacijom trenera i prije svega samih rekreativaca. Kada bi vježbači bili educirani i treneri bi bili pod pritiskom i određenim očekivanjima. Bili bi prisiljeni podići kvalitetu treninga i vlastitog znanja. U Crossfitu kao sportu postoji relativno velik rizik od ozljede, ali taj rizik postoji i u ostalim sportovima kao što su judo, rugby, američki nogomet, biciklizam. Trener može biti dobar ili loš. Rekreatici u fitness centrima su i prije Crossfita radili gluposti.

7. Pošto su mnogi dečkići, mladići a i stariji muškarci na Balkanu stalno u potrazi za više mišićne mase i snage, možeš li nam dati jedan primjer takvog treninga, koji je iz tvog iskustva dao dobre rezultate?

Prije godinu dana sam napisao članak za fitness.com.hr portal – Kettlebell trening za mišićnu masu: https://www.fitness.com.hr/vjezbe/programi-treninga/Kettlebell-trening-za-misicnu-masu.aspx

Kako sam u to vrijeme u teretani imao na raspolaganju samo kettlebelle, naslov nije mogao biti drugačiji. Program traje 11 tjedana – u prosjeku vježbači su dobili između 6 i 8 kilograma na težini. Također, treba uzeti u obzir da su istovremeno istopili nešto masnog tkiva, što znači da je dobitak na mišićnoj masi bio i veći. Za 3 puta tjedno po 30 minuta dizanja kettlebella – nije loše.

Kada je riječ o snazi, većini vježbača bih preporučio jednostavno programiranje i trening.

Za povećanje snage često koristim ruski program za zgibove. O njemu se može pročitati na linku:

http://www.strongfirst.com/the-fighter-pullup-program-revisited/

Istu ili sličnu progresiju upotrebljavam i za mnoge druge vježbe, ne samo zgibove. Poprilično je jednostavno i vrlo motivirajuće.

8. U svom dugogodišnjem iskustvu, što si primjetio da je najveća greška kod početnika, ali i onih iskusnijih u fitnessu?

Ljudi traže sveti gral. Vježbu, rekvizit i program koji je najbolji na svijetu. Prije svega treba biti svjestan da i najbolji program na najčitanijoj fitness stranici, napisan od strane najvećeg fitness stručnjaka, može biti loš ako nije prilagođen nečijim mogućnostima i potrebama. Najbolji program je onaj s kojim će se postići ono što je postavljeno kao cilj (npr. mišićna masa), ali istovremeno osigurati zdravlje, mobilnost i otpornost na ozljede. To se može postići samo ako je program izrađen tako da uvažava individualne potrebe svakog vježbača. Najveća greška pristup je po principu one size fits all.  Ako je dobro za mene ne znači da je dobro i za sve druge.

Ljudi i navike mijenjaju se tijekom godina i ne možemo bez suvremene prilagodbe koristiti sustave, programe i knjige stare dvadeset ili više godina. Način života se promijenio. Ljudi žive pod većim stresom, manje su u pokretu, više pred frižiderom. U mobitele se zuri s povećanom kifozom. Sposobnost koncentracije je smanjena.

Sjećam se jedne izjave našeg rukometaša Saračevića, nedugo nakon otvaranja rukometne akademije u Rijeci. Izjavio je kako je velik izazov raditi s današnjom djecom jer ih najprije moraju naučiti hodati i trčati, a zatim im dati loptu u ruke, za razliku od rukometaša njegove generacije koji su trenirali na sasvim drugi način – imali su prethodno razvijene sposobnosti koje današnja djeca nemaju.

sasa fotke 4

9. Redovito održavaš trening seminare i edukacije, možeš li nam reći nešto više o tome?

Seminare održavam od 2010. godine. To su uglavnom kettlebell seminari, ali održao sam i nekoliko seminara o mobilnosti i bodyweight treningu. Također, održao sam i basic radionicu za rekreativce na kojoj se radilio sa šipkom (barbell).

Organiziram službena StrongFirst certificiranja za kettlebell instruktore (SFG) u Hrvatskoj te StrongFirst Open day radionice na kojima besplatno pružamo vrlo kvalitetne edukacije. Na tim seminarima ljudi mogu naučiti puno o kettlebell treningu i našem sustavu podučavanja. Do sada su održana već tri SFG certificiranja u Hrvatskoj i gotovo da nema nikoga u Hrvatskoj tko se smatra autoritetom na području kettlebell treninga a da nije prošao našu školu. Seminari su odličan način za upoznavanje s treningom i usavršavanja tehnike. Često sam na svojim seminarima susretao ljude, koji su se, unatoč završenim edukacijama, vraćali s mišljenjem kako mogu naučiti nešto novo.

10. Kakvi su ti planovi za budućnost, te kako te ljudi mogu kontaktirati za trening i edukacije?

Želim nastaviti s popularizacijom kettlebella i dignuti kvalitetu treninga na još veću razinu. Nakon dugog traženja i eksperimentiranja napokon sam zadovoljan s konceptom treninga u svom klubu (Guerilla Kettlebell). Za sva pitanja i nedoumice može me se kontaktirati putem facebook profila ili na mail guerilla.kettlebell@gmail.com

StrongFirst organizacija u Hrvatskoj nastavit će se razvijati u istom smjeru. Organiziramo besplatne radionice na kojima već certificirani StrongFirst instruktori imaju priliku dodatno razvijati svoju vještinu podučavanja i usavršavati vlastitu tehniku. To dovoljno govori o našoj želji da organizacija stoji uz educirane i kvalitetne trenere. Vjerujem da će ta kvaliteta uvijek biti vidljiva u svijetu fitnessa.

Tu su još neki planovi za edukacije na području moblinosti i kvalitete pokreta, suradnja s jednim od najvećih stručnjaka na našim prostorima kada je riječ o zdravlju i fitnessu, ali o tome ću malo više kada se neki od tih projekata počne realizirati.

I evo, došli smo do kraja 🙂

Dalibore, hvala ti puno na ovom intervjuu i samo nastavi ovako… 🙂

DP: Saša, hvala ti puno na odvojenom vremenu i odgovorima i želim ti puno sreće i uspjeha u daljnjem radu.